<\/p>\n
osvrt na roman \u201cTi\u0161ina ki\u0161e\u201d Jovana Nikolaidisa<\/em><\/p>\n Tko je ikad imao u ruci bjelinu savr\u0161ene knjige hrvatskog pjesnika Danijela Dragojevi\u0107a naslovljene\u00a0Prirodopis<\/i>\u00a0sjetit \u0107e se da izme\u0111u mno\u0161tva za\u010dudno sklopljenih rije\u010di u snopovima i sklopovima pojava smislom bremeniti iskaz ozna\u010dava korak u neiskazivo. Stih, naime, glasi \u2013\u00a0O Bo\u017ee, koji jesi jezik.\u00a0<\/i>I doista, kako vrijeme neumitno odmi\u010de u ovoj furioznoj banalnosti \u017eivota izme\u0111u imperativa \u017eivljenja posve\u0107enog ni\u0161tavilu tehni\u010dke svakodnevice i volje za bijegom u ono nepokorivo podru\u010dje slobode nalik iskonskoj divljini, tako se \u010dini neporecivim kako na kraju preostaje samo jezik. Autorstvo ove knjige na razme\u0111i romana, dokumentarne proze, imaginarne i hipereralne kronike raspada i trajanja \u2018svete obitelji\u2019 na rubu svjetova kao da je pitanje identiteta ne tek pisca Jovana Nikolaidisa\/Joana Arvanitisa<\/b>, ve\u0107 samog jezika kojim se stvarala\u010dko djelo\u00a0Ti\u0161ina ki\u0161e<\/i><\/b>\u00a0<\/i>otvara \u010ditatelju u svoj silini, mo\u0107i, usponu i padu ljudske \u017eelje za o\u010duvanjem slo\u017eenog mozaika povijesti unutar zavi\u010dajnoga Porto Hendeka. No, kakav je to uop\u0107e jezik kojim se Arvanitis slu\u017ei u poku\u0161aju da oslika veli\u010dajnu ljepotu i \u010dudovi\u0161nu kal prostora na kojem stoljetno \u017eive, me\u0111usobno ratuju,\u00a0 ljube i tuguju tzv. balkanski narodi raznolikih vjera \u2012 Crnogorci, Srbi, Albanci, Grci, Bo\u0161nja\u010dki muslimani, Romi, Cincari, Vlasi \u2012 pod jarmom ideologija i imperijalnih preoblikovanja ove zemlje u tu\u0111insko vrzino kolo zla?\u00a0To je najve\u0107i doseg crnogorskog jezika u njegovoj arhajskoj i suvremenoj uporabi, jezik dostojan iskustva njegovih multikulturnih predaka i nadolaze\u0107ih ba\u0161tinika. Kao da se bez razvrgnu\u0107a njegove pozlate i \u010da\u0111i ne mo\u017ee dospjeti do smisla postojanja<\/i>.<\/p>\n U\u00a0Ti\u0161ini ki\u0161e<\/i><\/b>\u00a0<\/i>oslu\u0161kujemo ve\u0107 zaboravljeno iskustvo kazivanja koje kao da je i\u0161\u010dezlo iz ovog svijeta mrtvih jezika komunikacije. Pripovijedaju\u0107i o svojim korijenima, gdje se isprepli\u0107u faktografski i fikcionalni tragovi \u017eivota, susre\u0107emo se s osebujnom crnogorskom epopejom tragike i ponosa jedne obitelji u vrtlogu povijesti shva\u0107ene kao ponavljanje zla s novim dekorom i protagonistima, ali s istom duhovnom matricom iskliznu\u0107a u strahotni bezdan. \u010cak i kad se u ovome misaonome okviru povijesti pronalaze tragovi usporedbe s autorovim nesvodivim dvojnicima poput Ki\u0161eva\u00a0Pe\u0161\u010danika\u00a0<\/i>ili Kova\u010devih romana od\u00a0Ruganja s du\u0161om<\/i>\u00a0do\u00a0Vrata od utrobe<\/i>, nemogu\u0107e je pore\u0107i autorsku originalnost. Ponajprije, ovaj tekst osvaja fluidnom ljepotom kazivanja a ne usvojenih tradicionalnih i modernih formi pripovijedanja.\u00a0Arvanitisov je jezik surova mudrost drevnih narodnih obi\u010daja u kojima se skriva stoi\u010dko podno\u0161enje patnje i ekstati\u010dka mo\u0107 varljive \u017eelje za svijetom u kojem dobrota tiho dolazi na golubinjim nogama. No, to je i jezik iz kojeg progovara mitski tragi\u010dni zaziv plemenske krvi \u0161to je jo\u0161 i danas zagonetno za mnoge tzv. prosvije\u0107ene narode Zapada koji ustrajno slijede stereotip o balkanskome \u2018plemenitome divljaku\u2019 kao protuslici razumskoj metafizici naroda poput Nijemaca i Engleza.<\/i>\u00a0Uostalom, u svim dosada\u0161njim knjigama Jovan Nikolaidis pokazivao je izrazitu sklonost dubinske analize etno-kulturalnih posebnosti naroda unutar Crne Gore i okolnih dr\u017eava. Po tome je uistinu\u00a0Ti\u0161ina ki\u0161e<\/i><\/b>\u00a0roman hibridne strukture s primjesama antropologijskoga eseja o kolektivnoj traumi \u017eivog sje\u0107anja na pro\u0161lost koja se iznova vra\u0107a u spiralama zla i vrtlogu me\u0111usobno povezanih doga\u0111aja. Ovo ipak nije knji\u017eevnost koja pri\u010da o velikoj povijesti kao u modernoj iluziji\u00a0Bildungsromana<\/i>. Umjesto toga, na djelu je mozaik od razorenih ogledala i dokumenata s kojima povijest postaje simboli\u010dko mjesto potrage za identitetom u krvi i pepelu suvremenosti.<\/p>\n Arvanitis pripovjeda \u017eivopisno i istan\u010dano ulaze\u0107i u detalje \u017eivotnih zlih kobi i ustreptale sre\u0107e obitelji oca Nikole, koji pro\u017eivljava gotovo markezovski iskazano svoju\u00a0jesen patrijarha<\/i>, pronalaze\u0107i u Milici, svojoj posljednjoj \u017eeni uto\u010di\u0161te i ishodi\u0161te smisla obitelji. No, nije to nikakva vi\u0161e krvna i etni\u010dka osu\u0111enost na trajanje u istom genetskome krugu, ve\u0107 slobodna odluka koju obvezuje ljubav, sloboda i nada u budu\u0107e. Sin Joan, onaj koji postaje svjedokom \u010ditave povijesti obiteljskog razorenoga stabla u sebi nosi vjekovno breme pomiritelja naroda i \u017eig nepokorivosti slobode kao bijega iz za\u010daranoga kruga\u00a0vje\u010dne kasabe<\/i>.\u00a0\u010citavo 20. stolje\u0107e odmotava se pred nama kao filmski zapis o stradanju i nadanju pojedina\u010dnih \u017eivota, o zatiranju Crne Gore iznutra i izvana, o fascinantnoj ljepoti krajolika na u\u0161\u0107u Bojane, koju pisac uzdi\u017ee do simbola rijeke sje\u0107anja i zaborava povijesti. Sve je tu, svaki kamen zazidan u ku\u0107u, u\u017eareno sunce nad maslinicima, daleka obzorja na pu\u010dini mora s koje Ulcinj postaje metafizi\u010dko ishodi\u0161te svijeta u sabranim fragmentima teksta ove divne i za\u010dudne knjige o prokletstvu identiteta<\/i>. Nije stoga slu\u010dajan citat na po\u010detku romana\u00a0Ti\u0161ina ki\u0161e<\/i><\/b>\u00a0<\/i>iz prve Pavlove Poslanice Korin\u0107anima,\u00a0<\/i>13, gdje se govori o vjeri, nadi i ljubavi umjesto svekolikog znanja i lude mudrosti svijeta. \u0160to preostaje na kraju osim jezika kao alkemijskoga sredstva posljednje vjere u ljudsku egzistenciju u suo\u010denju sa smr\u0107u jest upravo to iskonsko ne-znanje bez kojeg ni pisanje naposljetku nije vi\u0161e od zastrta traga u pustinji.\u00a0Ti\u0161ina ki\u0161e<\/i><\/b>\u00a0<\/i>kao tre\u0107i svezak\u00a0Romana o Nikoli\u00a0<\/i>u opusu Jovana Nikolaidisa\/Joana Arvanitisa predstavlja autenti\u010dno svjedo\u010denje kazivatelja o identitetu koji se umna\u017ea u beskraj kao rukopis \u010diju tajnu razotkriva samo onaj kome je stalo do istine u vremenu, pa makar ona bila mu\u010dni talog iskustva. Rije\u010di s kojima roman otpo\u010dinje ujedno su prve i posljednje rije\u010di ove kronike otmjena raspada obiteljske slike u mutnome ogledalu.<\/p>\n Zaronio sam i uzburkao talog iz dubine vremena.<\/i><\/b> Pisanje je osloba\u0111anje jezika od utvara vremena, njegov novi \u017eivot u prividu sjaja ljepote.<\/p>\n \u017darko Pai\u0107 je profesor na Univerzitetu u Zagrebu, gdje predaje Estetiku i Teoriju medija. \u010cesto objavljuje radove iz oblasti filozofije, dru\u0161tvenih nauka i teorije umjetnosti.\u00a0<\/em><\/p>\n<\/p><\/div>\n
<\/b>Pi\u0161em \u0161to sam vidio u tom prostoru blata i vlage.<\/i><\/b><\/p>\n