<\/p>\n
U okviru prate\u0107eg filmskog programa jubilarnog, 70. Sterijinog pozorja u Novom Sadu, me\u0111u ostalim, selektor Aleksandar Relji\u0107 odabrao je da publici prika\u017ee i dokumentarni film Blum \u2013 Gospodari svoje budu\u0107nosti Jasmile \u017dbani\u0107. Raspolo\u017eenje u publici bilo je o\u010dekivano: od suza do bijesa i prkosa.<\/p>\n
Publici u Bosni i Hercegovini ovaj je film sasvim sigurno puno vi\u0161e poznat negoli publici u Srbiji. A odabir selektora da ga prika\u017ee u Novom Sadu, srcu studentskih i gra\u0111anskih protesta, koji traju du\u017ee od sedam mjeseci, zapravo je \u201epravo u sridu\u201c. Jer upravo je Blum sidro za koje se studenti (potencijalno) mogu uhvatiti\u00a0da bi zaista i postali gospodari svoje budu\u0107nosti.<\/p>\n
Lik i djelo velikog\u00a0Emerika Bluma\u00a0svjedo\u010danstvo su jednog vremena, vremena emancipacije kakva je sigurno nezabilje\u017eena u istoriji \u201eovih prostora\u201c. Svjedo\u010danstvo koje pokazuje da je prije svega bitno pobijediti zlo da bi se na pobjedi dobra mogla graditi budu\u0107nost.<\/p>\n
Dakle, upravo suprotno od onoga \u0161to imamo u Srbiji, ve\u0107 \u010detiri decenije: nacionalisti\u010dku mitomaniju koja je duboko nekrofilna, i koja po\u010diva na zlu i na porazu.<\/p>\n
Koja, da bi uop\u0161te egzistirala i mogla piti krv svojim zalu\u0111enim zombi-podanicima, poni\u0161tava jedno od rijetkih emancipatorskih naslije\u0111a u svojoj istoriji \u2013 antifa\u0161izam jugoslovenskih naroda i narodnosti. Umjesto toga ona slavi\u00a0Ratka Mladi\u0107a.\u00a0I \u010detnike, ljoti\u0107evce, nedi\u0107evce, sve redom kvislinge i gubitnike iz Drugog svjetskog rata.<\/p>\n
I tako dalje. \u0160to je, s njihove strane, i potpuno logi\u010dno, jer kad bi oni ikad bili ne\u0161to u \u017eivotu da nisu zlo\u010dinci i da se u zlo\u010dinu i plja\u010dki ne kupaju. Iz takve mitomanije ne mo\u017ee nikad proiza\u0107i ni\u0161ta dobro, jer prije svega po\u010diva na \u2013 porazu.<\/p>\n
Emerik Blum, kao simbol svih emerika blumova postratne socijalisti\u010dke Jugoslavije, svoje je djelo gradio na pobjedi. I to ne bilo kakvoj pobjedi, ve\u0107\u00a0veli\u010danstvenoj pobjedi jugoslovenskih partizana\u00a0\u2013 jedinog aututenti\u010dnog i autohtonog antifa\u0161isti\u010dkog pokreta u porobljenoj kontinentalnoj Evropi u Drugom svjetskom ratu. Emerik Blum, \u010dovjek koji je pre\u017eivio i probio Jasenovac. \u010covjek koji je u ratu izgubio cijelu porodicu, jer su ih nacisti pobili.<\/p>\n
Takvih ljudi mogao bih iz \u201eonih vremena\u201c nabrojati samo iz svog neposrednog porodi\u010dnog okru\u017eenja najmanje cijelo tuce. Jedan je bio predratni u\u010ditelj pa je, nakon \u0161to je podigao ustanak i pobijedio, cijeli svoj \u017eivot u\u010dio i u\u010dio ekonomiju.<\/p>\n
Jer je uloga ambasadora bila prije svega da budu ekonomski ambasadori. Dr\u017eava je, naime, imala jasnu vanjsku politiku koje se ambasadori nisu imali razloga stidjeti. A njihovo je bilo da toj dr\u017eavi obezbjede velike izvozne poslove.<\/p>\n
Jedna je bila prvoborkinja, od prvog dana \u201eu \u0161umi\u201c, predratna SKOJ-evka, AF\u017d-ovka koja je pre\u017eivjela tifus i koja je svoje \u0161estoro djece obrazovala i u\u010dinila ih sjajnim ljudima. I koja je pod stare dane pre\u017eivjela opsadu Sarajeva.<\/p>\n
Jedan je \u010ditav svoj \u017eivot ugradio u izgradnju i kasnije uspje\u0161no poslovanje uljare, kao da je njegova, kao \u0161to je Blum ugradio sebe u Energoinvest ili u to da Sarajevo dobije zimske olimpijske igre. Jedna je bila nastavnica godine, uvijek posve\u0107ena svojim u\u010denicima, prije svega i u potpunosti\u2026<\/p>\n
Svi ti ljudi, na\u0161i uzori, bili su prije i iznad svega \u2013\u00a0po\u0161teni.\u00a0Po\u0161teni na na\u010din koji je danas vjerovatno te\u0161ko objasniti u korumpiranim, \u0161to zna\u010di pokvarenim dru\u0161tvima. Po\u0161teni ne samo zato \u0161to nisu krali, ve\u0107 zato \u0161to su sebe ulagali u, kako se to ono danas ka\u017ee, \u201ejavni interes\u201c, ili starijim rje\u010dnikom govore\u0107i, u \u201eop\u0161te dobro\u201c.<\/p>\n
I zato je film o Blumu zapravo ne\u0161to \u0161to bi pobunjeni studenti u Srbiji morali pogledati.\u00a0I ne samo oni, ve\u0107 i svi ti mladi ljudi u ovim fild\u017ean-dr\u017eavama koje su nastale nacionalisti\u010dkim kasapljenjem emancipatorske Jugoslavije.<\/p>\n
I jednako tako, mi stariji nemamo dobar pristup prema mladima, kada je jugoslovensko iskustvo u pitanju. Pa smo zapravo propustili \u0161ansu svojim patroniziranjem kako je \u201eu na\u0161e vrijeme sve bilo puno bolje\u201c. To jeste ta\u010dno, bilo je daleko humanije. Ali ne mo\u017ee\u0161 mladom \u010dovjeku re\u0107i da je tvoje vrijeme bolje od njegovog. Sje\u0107amo se, bili smo mladi, nerviralo nas je to stra\u0161no, slu\u0161ali smo taj \u201e\u017eal za mladost\u201c od na\u0161ih roditelja.<\/p>\n
Zato su ve\u0107e \u0161anse da \u0107e mladi to sami iskopati iz pro\u0161losti i ukapirati. Da \u0107e, gledaju\u0107i Bluma i \u010ditaju\u0107i o istoriji socijalisti\u010dke Jugoslavije, shvatiti da se i te kako imaju na \u0161ta osloniti. I da mentalitet prosjaka koji smo razvili u posljednjim decenijama, dok smo \u010dekali da nam neko iz \u201erazvijenog svijeta\u201c ubaci hranu u kljun, nije nu\u017eno na\u0161 mentalitet.<\/p>\n
I da je \u201ementalitet\u201c zapravo jedna kretenska rije\u010d. Jer mentalitet je taj fatalizam da smo mi na Balkanu osu\u0111eni da budemo zemlja \u201ekrvi i meda\u201c. Da se ovdje vazda ratovalo jer se nad nas nadvilo nekakvo prokletstvo.\u00a0\u201eBalkanizacija\u201c, kako su to zgodno skovali evropski kolonijalni \u0161ovinisti.<\/p>\n
Kao da svaka stopa te \u201erazvijene\u201c Evrope nije stostruko vi\u0161e natopljena krvlju od \u201eukletog\u201c Balkana. Jer tridesetogodi\u0161nji, stogodi\u0161nji i ostali vje\u010diti ratovi zaobi\u0161li su nas na Balkanu.<\/p>\n
Ne zato \u0161to smo bolji od drugih, nego zato \u0161to to jeste istorijska \u010dinjenica, da sada ne ulazimo u razloge.<\/p>\n
Emerik Blum pokrenuo je \u2013 doslovno na ledini \u2013 \u201eEnergoinvest\u201c, globalnu kompaniju s milijardama dolara profita koja je funkcinisala po modelu socijalisti\u010dkog samoupravljanja u kojem su radnici donosili odluke i dijelili profit. Blum nije htio zapo\u0161ljavati strane stru\u010dnjake, ve\u0107 je odabrao da na toj istoj ledini po\u010dne obrazovati doma\u0107e stru\u010dnjake. U ruralnoj, nepismenoj Bosni i Hercegovini i Jugoslaviji. Blum je, me\u0111utim, vjerovao u to \u010demu je posvetio \u017eivot. Vjerovao je da je ljudima koji su takvu pobjedu ostvarili u ratu \u201emore do koljena\u201c. I da poslije toga mogu doslovno sve. Emerik Blum je, dakle, bio vizionar.\u00a0A da biste imali viziju potrebna vam je ideja u koju \u010dvrsto vjerujete. I koja je, prije svega, humana.<\/p>\n
Emerik Blum je, ka\u017eu, bio \u010dudo. Mo\u017eda jedno od najve\u0107ih jugoslovenskih \u010duda, ali ipak samo jedno od \u010duda. A kad postoji toliko \u010duda na jednom mjestu to onda \u2013 zar ne \u2013 prestaju biti \u010duda i postaju normalnost. I moralnost. To doba je po svemu bilo izuzetno. I\u00a0nisu ga takvim u\u010dinili marsovci, nego pobjednici.<\/p>\n
\u201ePokazali smo na jednoj radnoj projekciji film generaciji moje k\u0107erke. Iza\u0161li su iz kina \u2018lete\u0107i\u2019 od zanosa. Mislili su da gledaju film \u2018nau\u010dne fantastike\u2019\u201c, ispri\u010dala je jednom prilikom rediteljka\u00a0Jasmila \u017dbani\u0107.<\/p>\n
I prije svega zbog toga je va\u017eno da studenti pobijede zlo koje hara Srbijom i regionom ve\u0107 \u010detiri decenije. Kada u tome uspiju, onda su sva \u010duda mogu\u0107a, ako njihova pobjeda bude zasnovana na emancipaciji. I onda \u0107e to prestati biti \u010duda. Ve\u0107\u00a0obi\u010dan, dobar \u017eivot.<\/p>\n