Dragan Banjac<\/strong><\/p>\n BEOGRAD<\/strong>, 21. avgusta 2024. \u2013 Veliki pozori\u0161ni me\u0161tar po marljivosti me pomalo podse\u0107a i na Svetislava Basaru, ali i jednog starog prekookeanskog novinarskog vuka, D\u017eemsa Restona. Jer, posle postavljanja toliko pozori\u0161nih predstava, teoretskih rasprava o pozori\u0161tu, najzad i vi\u0161e od pet stotina komentara objavljivanih u\u00a0Monitoru\u00a0<\/em>i brojnim sarajevskim medijima, autor izaziva po\u0161tovanje zbog dugog i kvalitetnog trajanja.<\/p>\n Kada se pomenuti Reston malo zamorio rekao je, posle \u010detiri decenije komentara u New York Times-u kako \u201cnije lako ovoliko dugo ostati u rovu\u201d.\u00a0Gradimir Gojer, sre\u0107om, ne pati\u0161e i ne misli jo\u0161 dugo izzaziti iz \u201crova\u201d. U izdanju Hayat-a upravo je iza\u0161la knjiga komentara, svojevrsnih eseja, slika, doga\u0111ajia i trenutaka koji su uticali na njegov i \u017eivote mnogih od nas.<\/p>\n Da bi se pisale ovakve pri\u010de, navodi Esad Ko\u010dan u recenziji, autor mora biti darovit, obrazovan, radoznao. \u201cNije malo takvih. Mora imati i ono posebno ljudsko \u010dulo. \u010culo nespokoja. Nemira. Takvi su rje\u0111i. Gradimir Gojer sve to ima, a uz to jo\u0161 ne\u0161to \u0161to ga \u010dini posebnim, me\u0111u posebnim. Nema autora ostvarenog kreativno u vi\u0161e umjetni\u010dkih disciplina da se sa ovakvom i ovolikom intelektualnom i ljudskom nesebi\u010dno\u0161\u0107u, posvetio djelu drugih. Stvarala\u010dkom djelu. Ljudskom gestu\u201d, navodi Ko\u010dan.<\/p>\n Me\u0111u 520 Gojerovi\u0107 osvrta mnogo je poznatih imena. Za profesora Tvrtka Kulenovi\u0107a ka\u017ee da je intelektualna gromada, \u201cne\u0161to najljep\u0161e \u0161to se moglo desiti Bosni i Hercegovini u dvadesetom i dvadesetprvom stolje\u0107u\u201d.<\/p>\n \u201cPedeset godina teatarskog znoja i osmjeha velikog Zijaha Sokolovi\u0107a zna\u010de bh. teatru iz kojeg je krenuo, ali ujem pripada ovaj umjetnik prikaziva\u010dkih sposobnosti na svaki na\u010din\u201d.<\/p>\n O fra Marku Or\u0161oli\u0107u: \u201cU moj\u00a0Periskop\u00a0<\/em>fra Marko ulazi kao jedan od onih vitezova (namjerno ih \u010dastim ovim insignijskim oznakama rijetke dostojanstvenosti, pa time i dragocjenije!) kojima mogu, bar pisanjem u ovoj kolumni, odati priznanje za veliko \u010dovjekoljublje, domoljublje i, \u0161to je za mene najva\u017enije, o\u0161troumlje! A fra Marko je\u00a0maneken\u00a0<\/em>svake od ovih , u ovom vremenu, zasigurno, \u010dudesnosti\u2026\u201d<\/p>\n \u201cMostarski paroh Radivoje Krulj tipi\u010dan je crkveni poslenik. Atipi\u010dan \u0161to temeljna poslanja crkve svoje i hri\u0161\u0107anstva uop\u0161te primjenjuje na pravi na\u010din, na na\u010din kako bi vjera i trebala usmjeravati vjernike svoje. Njegova misija duboko pro\u017eeta humanizmom je misija pravog \u010dovjeka. Na pravom mjestu\u201d.<\/p>\n Gojer pi\u0161e o suzama (zbog ru\u0161enja BiH) Borke Pavi\u0107evi\u0107, tuzlanskog gradona\u010delnika Jasmina Imamovi\u0107a vidi kao vizionara, o Ahmedu Hromad\u017ei\u0107u (\u201cAndersen iz Bosanskog Petrovca\u201d), akademiku D\u017eevadu Hozi, Danilu Ko\u0161u i Miroslavu Krle\u017ei, Branku \u0106opi\u0107u, Ivi Loli Ribaru, Kasimu Prohi\u0107u, Peri Zupcu, Dervi\u0161u Su\u0161u\u0107u, Emiru Dragulju, Halilu Tikve\u0161i, Darku Cvijeti\u0107u, Ned\u017eadu Ibri\u0161imovi\u0107u, Abdulahu \u0160ar\u010devi\u0107u, Predragu Matvejevi\u0107u, Dejanu Mija\u010du\u2026<\/p>\n Od ove zbirke eseja Gradimira Gojera te\u0161ko se odvojiti. Na svih 535 stranica \u010deka vas poslastica. Autor pri kraju (483. str.) pi\u0161e kako se tek nedavno, pre godinu dana upoznao sa profesoricom Mirjanom Mio\u010dinovi\u0107. \u201cJedna od posljednjih stvarnih beogradskih dama u ovom vremenu op\u0107eg rurala \u0161to je poklopio cijeli Balkan, seljakluka nevi\u0111enih razmjera, profesorica Mio\u010dinovi\u0107, skromna do samozatajnosti\u2026 \u017divotna saputnica srpskog klasika svjetske reputacije Danila Ki\u0161a povukla je, upravo ovih dana, genijalan potez. Tra\u017eila je od gradskih vlasti Subotice da povuku odluku o priznanju grandioznom Ki\u0161ovom djelu.<\/p>\n Mio\u010dinovi\u0107eva je dostatno svjesna svega \u0161to se doga\u0111a, a pogotovo zna da pokojni Ki\u0161 nikad ne bi sjeo za isti stol sa onima koji dodjelom p\u0161omenutog priznanja namjeravaju da iskoriste djelo i karizmu Danila Ki\u0161a, za pokrivanje svojih politi\u010dkih nepodop\u0161tina, ne dozvoljava takvu vrstu grubih manipulacija.<\/p>\n Mirjani Mio\u010dinovi\u0107 kao svojevrsnoj ikoni na\u0161e teatralogije uistinu treba odati priznanje za ovako visoko moralan i krajnje eti\u010dan postupak\u2026<\/p>\n Zora na Rondou<\/strong><\/p>\n Najvi\u0161e sam volio, za mostarskih moji dana, kretati iz Radi\u0107eve ulice u kojoj sam stanovao, ulicom\u00a0Uzdisaja,\u00a0<\/em>kako su zaljubljene Mostarke i Mostarci zvali prometnicu kojom se stizalo na Stari most. Ali, ni\u0161ta tu pretjerano zanimljivo ne bi bilo da se u ulicu\u00a0Uzdisaja,\u00a0<\/em>u kojoj neponovljivo miri\u0161u mostarske lipe, ne sti\u017ee prelaze\u0107i preko Rondoa.<\/p>\n Rondo nikad nije bio sredi\u0161nji mostarski trg, ali je \u010darobno mjesro raskri\u017eja putova ope\u010datilo je mnoge ljubavne sastanke, randese, kako smo ih nazivali, mnogi su se umjetni\u010dki, sportski i drugi planovi kovali u kavanici, u stvari sklepanoj da\u0161\u010dari, uz mezu i pi\u0107e u rasponima od radni\u010dke pive do loze, a u jednom dobu i ekstra loze, \u010diji \u010darobni ukus ja, ljubitelj \u0161ljice, nikad zaboraviti ne\u0107u, a \u010diji recept je sa sobom na onaj svijet odnio tada\u0161nji Hepok-ov me\u0161tar od rakija.<\/p>\n \u2026 Bilo da sam na Rondou Mi\u0161u Mari\u0107a susretao sa Mehom Sefi\u0107em, Cucom Staj\u010di\u0107em, Bobom Samard\u017ei\u0107em, Perom Zupcem ili Mikom Anti\u0107em, uvijek me u tim trenucima obuzimala neki fina ognjica puna nostalgi\u010dnih putova od Rondoa prema Musali, Mikanovini, Feji\u0107evoj ulici ili Starom gradu, kujund\u017eiluku.<\/p>\n \u2026 Nikad vi\u0161e te sanjane zore na Rondou.<\/p>\n Adio Mi\u0161el, adio na\u0161e zore na Rondou\u2026<\/p>\n Bolje vi\u0161e nikad ne\u0107e biti.<\/p>\n Bolje je ve\u0107 bilo.<\/p>\n \u00a0<\/p>\n \u00a0<\/p>\n \u00a0<\/p>\n \u00a0<\/p>\n<\/div>\n![\"\"](\"https:\/\/portalforum.rs\/wp-content\/uploads\/2022\/07\/dragan_banjac_cb.webp\")
![\"Foto:](\"https:\/\/portalforum.rs\/wp-content\/uploads\/2024\/08\/grada-2-310x360.jpg\")
<\/p>\n