U prvom nastavku ove putopisne reportaže upoznali ste se sa geografskim
pojmom Srijema i njegovom bogatom poviješću. U drugom nastavku vodimo Vas na
putovanje od Vukovara, pa Dunavom sve do najistočnije točke Republike Hrvatske –
grada Iloka. Potom putešestvije Srijemom nastavljamo po Fruškoj Gori, vozimo se
i Dunavom, a obilazimo i grad koji je čitavoj regiji i dao ime – Sremsku Mitrovicu.
Kada govorimo o Slavoniji i Srijemu Vukovar je ono „i“, baš kao i Livno
kada govorimo o susjednoj državi Bosni i Hercegovini. Vukovar je i slavonski i
srijemski grad, a za razliku od Livna u Vukovaru postoji i fizička granica, a
to je rijeka Vuka koja baš u Vukovaru utječe u moćni Dunav.
Vukovar je poznat i kao rodno mjesto nobelovca Lavoslava Ružičke te je
njegova rodna kuća danas uređena kao moderan edukacijski i interpretacijski
centar. Osim toga u toj zgradi se nalazi i Zavod za znanstveno istraživački i
umjetnički rad Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, a u njenom dvorištu je
postavljena i bista slavnog nobelovca.
Nakon kraćeg obilaska kuće obratio nam se i hologram Lavoslava Ružičke
postavljen u sklopu projekta „Virtualni i kulturni turizam – VIC tour“.
Lavoslav Ružička rođen je 1887. godine kada se Vukovar nalazio u sklopu Austro –
Ugarske monarhije i kada područje Srijema nije bilo podijeljeno kao danas već
je bilo objedinjeno u jednu županiju – Srijemsku sa sjedištem u Vukovaru. O
multikulturalnosti tadašnjeg Vukovara govori i činjenica da su njegovi
roditelji bili hrvatsko – češkoga (otac) i hrvatsko – njemačkog podrijetla.
1939. godine dobiva Nobelovu nagradu za kemiju, te je prvi hrvatski nositelj
tog prestižnog priznanja uopće.
Nakon znanosti i edukacije vrijeme je za malo hedonizma i opuštanja te
posjećujemo vinoteku vinogradarske zadruge Vukovarska vina. U podrumskom
prostoru koji se nalazi u staroj baroknoj jezgri, uređenom u rustikalnom stilu,
u kojem dominira cigla i masivno drvo mogu se kušati vina malih proizvođača s
područja Vukovara udruženih u zadrugu. Preveliki da bi bili posve
nekomercijalni, a premali da bi se posve samostalno borili sa konkurencijom
udruživanjem u zadrugu postigli su jedan sinergijski efekt. Zadruga ima sedam
članova i osim podruma Krešić koji su među njima najveći proizvođač okuplja i
vinariju Šmidt, poljoprivredni obrt Sovar te obiteljska poljoprivredna
gospodarstva Milanković, Belović, Vodopić i Burčak.
Vukovarski wine tasting bio je sjajna uvertira za posjet Iloku,
tom kraljevstvu vina i starina i najistočnijem gradu Republike Hrvatske.
Nezaobilazna točka posjete je turističko naselje Stari podrum, a nakon vođene
ture po starom podrumu uslijedila je i večera u istoimenom restoranu u kojoj je
naglaska bio na sljubljivanju hrane sa vinima.
Osim samog podruma, restorana i kušaonice u turističkom naselju Stari
podrum nalazi se depadansa sa 18 soba iz kojih se pruža pogled na srijemski
krajolik i Dunav. Nakon odmora u apartmanima sljedeći dan je bio rezerviran za
nastavak razgledavanja Iloka, a prvo mjesto posjeta je bila kurija Brnjaković u
kojoj se nalazi hologram Nikole Iločkog, moćnog ugarsko – hrvatskog velikaša i
okrunjenog kralja Bosne u egzilu koji je kovao čak i vlastiti novac. Stoga i stara gradska jezgra Iloka ima sva
obilježja utvrđenog kraljevskog grada.
Sljedeća točka koju smo posjetili je bila crkva svetog Ivana Kapistrana
koja je sagrađena u gotičkom stilu 1349. godine, a 1468. godine dao ju je
nadograditi Nikola Iločki. Ova crkva je 1700. godine posvećena Ivanu Kapistranu
koji je desetak godina ranije proglašen svetim. Istakao se kao propovjednik po
brojnim europskim gradovima, borac protiv husitske reformacije u Češkoj i borac
protiv Osmanlija u bitci kod Beograda 1456. godine. Kada su Osmanlije u pitanju
kao svjedoci njihove prisutnosti u Iloku se nalaze hamam i turbe, obredna
kupelj i mauzolej, a to su jedan od rijetkih fizički očuvanih znakova turske
prisutnosti na ovom području.
Napuštamo iločku srednjovjekovnu jezgru i upućujemo se ka iločkoj
vinskoj cesti i vidikovcu Vukovo s kojeg se pruža fascinantan pogled na
nepregledne vinograde, a potom odlazimo na ladanjsko imanje Principovac koje
također pruža sjajne vizure. Užitak je upotpunjen degustacijom pjenušca Iločkih
podruma pod nazivom Princeps.
Put nas vodi u Novi Sad gdje posjećujemo novo uređene prostorije
Turističke organizacije Vojvodine, a potom odlazimo put Vrdnika. Nakon kraćeg
boravka u Bačkoj opet se nalazimo u Srijemu. Prvo mjesto u Srijemu kada se
dolazi iz pravca Novog Sada je Petrovaradin, rodno mjesto hrvatskoga bana
Josipa Jelačića.
Nekoć je Novi Sad bio podgrađe Petrovaradina, a danas je Petrovaradin
njegova gradska četvrta Vrdnik je uspavani gradić na Fruškoj Gori i u tamošnjoj
palači Kasina susrećemo se sa hologramom književnice iz 19. stoljeća Milice
Stojadinović Srpkinje rođene u srijemskom selu Bukovac. Posjećujemo i manastir
Vrdnik poznat i pod imenom Mala Ravanica u kojem se nalazi i dio moštiju kneza
Lazara. Na Fruškoj gori je sagrađeno 35 manastira, a do danas ih je sačuvano
dvadesetak. Zato se Fruška Gora i naziva srpskim Atosom ili srpskom Svetom
Gorom.
Sljedeći dan bio je rezerviran za vožnju brodom od Novog Sada do
Sremskih Karlovaca. Sremski Karlovci mjesto su izuzetno bogate tradicije i
sjajnih vina, vojvođanski pandan hrvatskom Iloku. U Sremskim Karlovcima
proglašeno je revolucionarne 1848. godine Srpsko vojvodstvo, a svakako treba
obići patrijaršijski muzej, zgradu gimnazije, te kapelicu mira koja je
posvećena miru u Sremskim Karlovcima kojim su okončana višegodišnja habsburško –
turska neprijateljstva. Prilikom sklapanja toga mira po prvi puta se u
međunarodnoj diplomaciji koristio okrugli stol kako bi sve strane za
pregovaračkim stolom imale dojam da su ravnopravne.
Nakon razgledavanja kulturno povijesnih znamenitosti posjećujemo
vinariju Bajilo gdje imamo priliku kušati njihova sjajna vina, a posebice su
intriganta vina nastala od sorti stvorenih na institutu u Sremskim Karlovcima,
kao što je sila ili neoplanta. U vinariji se nalaze i tračnice na kojima se
nalazi vagončić preuređen u degustacijski stol što samoj vinariji daje jedan
poseban štih.
Nakon ručka u hotelu Dunav nastavljamo putovanje brodom koje traje
nekoliko sati i dolazimo do Novog Slankamena odakle se upućujemo ka Šapcu.
Doduše Šabac se ne nalazi u Srijemu, već u susjednoj Mačvi, s druge strane
rijeke Save, ali je u svakom slučaju lijep i zanimljiv grad. Priznajem da sam
gajio određene predrasude prema ovom gradu, jer su mi prve asocijacije na njena
bile vašar i radio Šabac ali sam se također i ugodno iznenadio čistoćom i urednošću
grada.
Nakon Šabca odlazimo do Sremske Mitrovice, najvećeg grada u srbijanskom
dijelu Srijema i sjedištu sremskog upravnog okruga. Po današnjoj Mitrovici,
antičkom Sirmiumu cijeli Srijem je i dobio svoje ime. Posjećujemo carsku
palaču, te muzej Srijema i pješačkim mostom koji neodoljivo podsjeća na onaj
osječki odlazimo na ručak u susjednu Mačvansku Mitrovicu, na jedan šarmantan
splav lociran na samoj rijeci Savi.
Put nas vodi ka Adaševcima gdje posjećujemo Spomen obilježje „Sremski
front“. Na Srijemskom frontu vodila se jedna od najtežih borbi II svjetskog
rata na ovom području, a posebno su upečatljiva imena poginulih upisana na
ciglama koje se nalaze prije samog ulaza u muzej kao i apokaliptična umjetnička
instalacija koja se nalazi u muzeju.
I na taj način smo upoznali povijest Srijema od antičkih dana do
recentnog vremena. A sve to je upotpunjeno i sa upoznavanjem sa lokalnim
vinima, gastronomijom, kao i kulturnom baštinom. Srijem je poviješću bremenita
i kompleksna destinacija. A kada se tome pridruži i enogastronomija nadasve
intrigantna destinacija koja turistima pruža brojne sadržaje za dinamičan
višednevni boravak.
About Author
Source link
[oglasisremsremskikarlovci]
OD SIRMIUMA DO SR(IJ)EMA (2) FRUŠKA GORA, DUNAV I RAVNICA – HEDONISM TOURISM
